Žalitelj osporava dokumentaciju o nabavi zato što smatra da naručitelj neosnovano podiže kriterij za dokazivanje jednakovrijednosti

Žalitelj osporava zakonitost točke 22.3.3. dokumentacije o nabavi koja glasi: "Gospodarski subjekt koji nudi jednakovrijedne artikle, za svaki ponuđeni jednakovrijedni artikl dužan je dostaviti dokaz o trajnosti i postojanosti zapisa na papiru. Postupci ispitivanja na postojanost i trajnost zapisa mora biti izvršeno primjenom hrvatske norme HRN EN ISO 11798 ili međunarodne norme ISO 11798.". Žalitelj u bitnom navodi da navedenom formulacijom naručitelj neosnovano podiže kriterij za dokazivanje jednako vrijednosti, da OEM proizvodi nemaju traženi certifikat kao općeniti međunarodni certifikat prihvatljiv za bilo koje tijelo ili instituciju na području Republike Hrvatske, da traženi ISO standard koriste isključivo neki državni arhivi i knjižnice/biblioteke za čuvanje arhivske grade te koliko je žalitelju poznato takve certifikate sa pripadajućim ispitni izvještajima izradilo je samo jedno certifikacijsko tijelo u Europi te naručitelj sigurno ne koristi adekvatan papir za kreiranje dokumenata sukladno traženoj normi, koje kasnije sprema kao arhivsku građu.

S obzirom na to da je iz samog dokaznog materijala dostavljenog u žalbenom postupku razvidno da je moguće obaviti ispitivanje tonera primjenom norme ISO 11798 kod certifikacijska tijela, te uzimajući u obzir činjenicu da je naručitelj navedeno traženje obrazložio u dokumentaciji o nabavi kao i u očitovanjima dostavljenim u žalbenom postupku, utvrđeno je da se, u konkretnom slučaju, ne radi o podizanju kriterija za dokazivanje jednakovrijednosti. Osim toga, bitno je za istaknuti da naručitelj kao dokaz traži certifikat prema standardu HRN ISO 11798, dakle prema hrvatskoj normi koja je dostupna javnosti i koju je prihvatio Hrvatski zavod za norme kao hrvatsko normirno tijelo. Nadalje, očitovanjem Hrvatskog državnog arhiva dostavljenim u žalbenom postupku od strane žalitelja, nisu dokazane tvrdnje da se radi o otegotnim, nerealnim i nepremostivim uvjetima u dokumentaciji o nabavi, jer iz istog proizlazi samo da zahtjev sukladno normi ISO nije zakonski obvezujući, te da se stvaratelji arhivske građe moraju pridržavati zakonskih minimuma Slijedom svega navedenog, žalbeni navod je ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/496, URBROJ: 354-01/17-11, od 5.rujna 2017.