Uzorci tkanine koje je dostavio žalitelj ne odgovaraju traženim tehničkim karakteristikama

Žalitelj navodi da je naručitelj nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju toga nepravilno primijenio materijalno pravo i donio zaključak da ponuda žalitelja nije sukladna dokumentaciji o nabavi. S tim u vezi navodi da je naručitelj olako zaključio da dostavljeni uzorci tkanine ne odgovaraju traženim tehničkim karakteristikama u pogledu zahtjeva “kut oporavka od gužvanja“. Navodi da je naručitelj propustio tražiti od akreditiranog laboratorija pojašnjenje dobivenih ispitnih izvještaja koja su pokazivala različite parametre kuta oporavka od gužvanja za istu tkaninu. Također navodi da je u konkretnom slučaju akreditirani laboratorij trebao utvrditi odgovora li tkanina traženim tehničkim karakteristikama, a ne naručitelj koji nije stručan za takve odluke.

Ispitujući osnovanost žalbenog navoda izvršen je uvid u zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda iz kojeg proizlazi da je naručitelj odbio ponudu žalitelja jer je nepravilna, odnosno nije sukladna dokumentaciji o nabavi, te neprihvatljiva, odnosno ne ispunjava kriterije za odabir gospodarskog subjekta. S tim u vezi naručitelj navodi da je testirao dobivene uzorke tkanine od žalitelja u ovlaštenom laboratoriju Mirta kontrol d.o.o., Zagreb, ali da dobiveni rezultati upućuju da kut oporavka od gužvanja kod jednog uzorka ne zadovoljava tražene minimalne vrijednosti.

DKOM je utvrdio da je nesporno među strankama da je žalitelj postupajući po zahtjevu naručitelja za dostavom ažurirane popratne dokumentacije dostavio dva uzorka tkanine, da je naručitelj proveo testiranje uzoraka kod akreditiranog laboratorija Mirta kontrol d.o.o., Zagreb, da je akreditirani laboratorij Mirta kontrol d.o.o., Zagreb izradio dva ispitna izvješća (broj 238-1/19 i 239-1/19), od kojih onaj pod brojem 238-1/19 ne potvrđuje da tkanina odgovara propisanim tehničkim zahtjevima naručitelja u pogledu “kut oporavka od gužvanja“.

S obzirom da je žalitelj sukladno odredbama dokumentacije o nabavi trebao dostaviti uzorke tkanine za koje će rezultati testiranja kod akreditiranog laboratorija pokazati da uzorci zadovoljavaju minimalne tehničke zahtjeve, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo s obzirom na izvješće broj 238-1/19, DKOM je ocijenio da se naručitelj prilikom ocjene ponude žalitelja pridržavao uvjeta i zahtjeva iz dokumentacije o nabavi.

Vezano za navode žalitelja da je u konkretnom slučaju akreditirani laboratorij trebao utvrditi odgovora li tkanina traženim tehničkim karakteristikama, a ne naručitelj koji nije stručan za takve odluke, valja istaknuti da je ZJN 2016 u članku 197. propisao da najmanje jedan član stručnog povjerenstva naručitelja, a koje vrši i postupak pregleda i ocjene ponuda, mora posjedovati važeći certifikat u području javne nabave. S obzirom da iz citirane odredbe ZJN 2016 ne proizlazi da naručitelj mora nužno posjedovati posebnu stručnost za tumačenje ispitnih izvješća akreditiranih laboratorija, niti je naručitelj u dokumentaciji o nabavi propisao da će u konačnici akreditirani laboratorij utvrditi odgovora li tkanina traženim tehničkim karakteristikama, kao neosnovani su ocijenjeni prigovori žalitelja i u tom dijelu. Slijedom svega navedenoga, žalbeni navod je u cijelosti ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/19-01/240, URBROJ: 354-01/19-9, od 18. travnja 2019.