Traženje razina tehničke i stručne sposobnosti viših od minimalnih

Žalitelj navodi da se u točki 26.1.1. DON traži kao referenca samo jedan ugovor za usluge projektiranja državne ceste, (definiran samo vrijednošću ugovora) te se istovremeno traži čak tri različita ugovora za projektiranje različitih vrsta cjevovoda (koji se tu definiraju vrstama, pa čak i promjerima). Navodi da se u nazivu i opisima predmeta nabave (iz DON-a i projektnog zadataka) naglašava projekt rekonstrukcije državne ceste, bez isticanja projektiranja magistralnih cjevovoda, opskrbnih cjevovoda i kanalizacijskih cjevovoda pa zbog toga ovakav odnos uvjeta stručne sposobnosti odnosno propisanih referenci u točki 26.1.1. DON nije povezan sa predmetom nabave i razmjeran predmetu nabave. Osim toga, žalitelj navodi da je navedeno protivno čl. 256. st. 3. ZJN koji propisuje da se prilikom određivanja kriterija za odabir gospodarskog subjekta može tražiti samo minimalna razina sposobnosti koja osigurava da će gospodarski subjekt biti sposoban izvršiti ugovor o javnoj nabavi. Smatra da ponuditelj koji dokaže da je izvršio projektiranje jednog opskrbnog cjevovoda nedvojbeno dokazuje da je sposoban izvršiti projektiranje magistralnog cjevovoda i obratno.

Prema ocjeni DKOM-a naručitelj je postupio protivno čl. 256. st. 3. ZJN 2016 u odnosu na traženje iskustva u projektiranju državne ceste. Naime, naručitelj je u t. 26.1.1. DON propisao da ponuditelj mora imati pružene iste ili slične usluge kao što je predmet nabave (projektiranje državne ceste, itd.) koje se odnose (kumulativno) na najmanje jedan ugovor za usluge projektiranja državne ceste, u pojedinačnoj vrijednosti od minimalno 500.000,00 kuna. Dakle, iako je u uvodu navedene točke 26.1.1. DON naveo da ponuditelj mora imati pružene iste ili slične usluge kao što je predmet nabave te još dodatno naveo da, među ostalim, misli i na projektiranje državne ceste, u narednom dijelu iste točke, gdje naručitelj nabraja ugovore, tražio je „najmanje jedan ugovor za usluge projektiranja državne ceste u pojedinačnoj vrijednosti od minimalno 500.000,00 kuna“, dakle, bez da je propisao državne ili slične ceste pa proizlazi da ponuditelj i mogu dokazivati tehničku i stručnu sposobnost samo referencama koje se odnose na državne ceste, a što predstavlja traženje razina tehničke i stručne sposobnosti viših od minimalnih. Navedeno propisivanje naručitelja je protivno čl. 256. st. 3. i 4. ZJN 2016, a u svezi s člankom 268. stavak 5. ZJN 2016 te ujedno predstavlja i osobitu bitnu povredu postupka javne nabave na koju ovo državno tijelo pazi po službenoj dužnosti. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj žalbeni navod je osnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/308, URBROJ: 354-01/19-7, od 23.svibnja 2019.