Rok početka izvršenja ugovora kao kriterij za odabir ponude

Žalitelj opisuje kako je naručitelj kao kriterij za odabir ekonomski najpovoljnije ponude propisao "rok početka izvršenja ugovora", pri čemu ponuda s maksimalnim rokom početka izvršenja nosi 0 bodova, a ponuda s najkraćim početkom nosi 10 bodova, dok je maksimalni rok početka izvršenja ugovora 30 dana od dana potpisivanja ugovora. Žalitelj smatra da u ovome slučaju dolazi do primjene članka 218. ZJN 2016 te da rok početka izvršenja ugovora ne može biti kriterij za odabir ponude, budući da je naručitelj određujući rok početka izvršenja ugovora odredio uvjet izvršenja ugovora, pri čemu se uvjet sastoji od roka (rok kao odgodni uvjet). Žalitelj dalje, podredno, navodi da naručitelj ničime nije obrazložio opravdanost uvođenja roka početka izvršenja ugovora kao kriterija za odabir ponude.

DKOM navodi da žalitelj smatra da je taj kriterij nezakonit jer se tu zapravo radi o posebnim uvjetima za izvršenje ugovora, međutim i sam zakonodavac u odredbama članka 284. ZJN 2016 navodi rok izvršenja kao jedan od mogućih kriterija za odabir ekonomski najpovoljnije ponude. Pogrešno žalitelj smatra da je naručitelj dužan posebno obrazlagati razloge zbog kojih je odredio kriterije koje je odredio, jer to iz zakonskih odredaba ne proizlazi. Nadalje, valja naglasiti da ponuditelj koji nije u mogućnosti započeti izvršavati ugovorne obveze u roku kraćem od 30 (maksimalno propisanih) dana, neće zbog toga biti odbijen, nego će u postupku bodovanja dobiti manji broj bodova u odnosu na onoga ponuditelja koji s izvršavanjem ugovornih obveza može započeti ranije, što ovako postavljeni kriterij za odabir ponude ne čini nezakonitim samo po sebi, tim više što se u okviru predmetnog kriterija može ostvariti najviše 10 bodova, a u okviru kriterija cijene najviše 90 bodova. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi ocijenjeni su neosnovanima.

RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/19-01/281, URBROJ: 354-01/19-8, od 16.svibnja 2019.