Prijevod dokumenta na stranom jeziku kao uvjet iz dokumentacije o nabavi

Žalitelj osporava zakonitost točke 1.4.7. dokumentacije o nabavi navodeći da bi naručitelj ovjereni prijevod dokumenta na stranom jeziku trebao tražiti samo od ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja, a ne od svih ponuditelja, jer to predstavlja dodatno administrativno opterećenje što je u suprotnosti s temeljnim načelima javne nabave.

Točkom 1.4.7. "Jezik i pismo ponude" propisano je da se ponuda, zajedno sa pripadajućom dokumentacijom, izrađuje na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. U slučaju da su dijelovi ponude sastavljeni na stranom jeziku, moraju biti prevedeni na hrvatski jezik, od strane stalnog sudskog tumača za odnosni jezik i ovjereni Potvrdom stalnog sudskog tumača, kojom se potvrđuje da prijevod u potpunosti odgovara izvorniku sastavljenom na stranom jeziku.

Uzevši u obzir odredbe točke 1.4.7. te također i odredbe točke 1.4.1., vezane za obvezni sadržaj ponude, prema kojima ponuda mora sadržavati ponudbeni list, jamstvo za ozbiljnost ponude, troškovnik, ESPD obrazac, privolu na obradu osobnih podataka temeljem Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka te dokaze vezane za dokazivanje kriterija za odabir ponude, ocjenjuje se da nije u pravu žalitelj kada tumači odredbe dokumentacije o nabavi na način da se prijevod dokumenta izrađenog na stranom jeziku mora dostaviti u ponudi te se stoga njegov navod ocjenjuje neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-01/767, URBROJ: 354-01/18-7, od 11.listopada 2018.