Osporavanje kriterija za bodovanje specifičnog iskustva stručnjaka

Žalitelj navodi da se kod specifičnog iskustva stručnjaka boduju reference koje se mogu dobiti jedino u sklopu ugovora pružanja usluga upravljanja projektom određene vrijednosti, čime se diskriminiraju oni stručnjaci koji su iskustvo stekli u sklopu ugovora o radu neposredno kod naručitelja/investitora koji je sam provodio upravljanje projektom. Žalitelj nadalje navodi da je diskriminirajuća i odredba prema kojoj je naručitelj odredio da će se bodovanje odrediti prema vrijednosti pružene usluge, što je posebno vidljivo u slučajevima kada su naručitelji/investitori sami provodili upravljanje projektima s obzirom na to da je teško odrediti, možda čak i nemoguće, vrijednost usluge. Citirajući odredbu članka 38. stavka 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i građenja žalitelj navodi kako nema niti jednog zakonskog razloga da funkciju voditelja projekta i pripadajuće osobe mogu obavljati isključivo stručnjaci koji mogu dokazati vrijednost usluge upravljanja projektom.

Po ocjeni DKOM-a, žalitelj pogrešno tumači navedenu odredbu dokumentacije o nabavi navodeći da se isključivo boduju reference koje se mogu dobiti jedino u sklopu ugovora pružanja usluga upravljanja projektom određene vrijednost, a ne u sklopu ugovora o radu. Naime, navedenim kriterijem ocjenjuje se prethodno iskustvo stručnjaka u traženim svojstvima (pozicijama), pri čemu naručitelj nije propisao način stjecanja iskustva. Tako je stručnjak mogao iskustvo steći bilo da je radio za naručitelja/investitora na nekom projektu ili u okviru radnog odnosa kod poslodavca. Dokumentacijom o nabavi je jasno propisano da će naručitelj kao dokaz stručnog iskustva stručnjaka prihvatiti potvrde izdane od naručitelja ili poslodavca kod kojeg je stručnjak zaposlen/bio zaposlen u vrijeme sudjelovanja u izvršenju usluga. S tim u svezi potrebno je ukazati kako iz dokumentacije o nabavi proizlazi, a što potvrđuje i naručitelj u odgovoru na žalbu, da se iskazane vrijednosti u tablici odnose na vrijednost usluge upravljanja provedbom infrastrukturnih projekata (bez PDV-a) na kojem je stručnjak 1 bio voditelj projekta i/ili pomoćnik voditelja projekta odnosno stručnjak 2 pružao usluge tehničke podrške u sklopu vođenja projekta. Po ocjeni DKOM-a, žalitelj neosnovano osporava vrijednosni aspekt kriterija specifičnog iskustva stručnjaka. Žalitelj naime, smatra nezakonitim traženje da stručnjak mora dokazati vrijednost usluge upravljanja projektom. Žaliteljevo stajalište nema podloge u ZJN 2016. Naime, naručitelj je odredio kriterij bodovanja ponuda na način da je sukladno broju i vrijednosti pruženih usluga u kojima je traženi stručnjak sudjelovao u određenom svojstvu dodijelio odgovarajući broj bodova, te će taj način bodovati s više bodova ponudu u kojoj je predloženi stručnjak sudjelovao u većem broju projekata pružanja usluga i veće vrijednosti pruženih usluga. Uz prethodno spomenuto propisivanje iz točke 37.1. dokumentacije o nabavi te slijedom svega navedenog utvrđeno je da naručitelj nije postupio protivno odredbama ZJN 2016, odnosno nije utvrđeno da bi predmetno traženje bilo protivno načelu tržišnog natjecanja i načelu zabrane diskriminacije. Slijedom navedenog, žalbeni navod žalitelja ocijenjen je neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/350, URBROJ: 354-01/19-6, od 6.lipnja 2019.