Osporavanje kriterija iz dokumentacije o nabavi: kvantitativna zastupljenost postojećih ICT rješenja u naručiteljevim postrojenjima

Žalitelj osporava točku 2.2. Kriterija za odabir ponude navodeći da je naručitelj propisao dodatno bodovanje zadržavanja postojećih ICT rješenja pri čemu je maksimalan broj bodova koji se može ostvariti linearno razmjeran zastupljenosti postojećih ICT rješenja u postrojenjima naručitelja.

Navodi da je određivanje predmetnog kriterija na opisan način u cijelosti neopravdano, suprotno temeljnim načelima javne nabave, članku 285. ZJN 2016, praksi Europskog suda pravde i praksi ovog tijela odnosno da se radi o dodatnom kriteriju koji ima za posljedicu neopravdano pogodovanje i davanje prednosti određenim ponuditelj ima čime se onemogućava jednak pristup postupku javne nabave svim ponuditelj ima, pa tako i žalitelju.

Smatra da se određivanjem kriterija koji značajniju prednost daje onim ponuditeljima koji nude ICT rješenja koja su najzastupljenija kod naručitelja onemogućuje učinkovito nadmetanje (protivno temeljnim načelima iz članka 4. ZJN 2016), budući da je posljedica navedenog isključenje svih onih ponuditelja čija ICT rješenja imaju manju zastupljenost kod naručitelja u odnosu na druga rješenja. Navodi da zaposlenici naručitelja sve sustave dobro poznaju i mogu ih održavati zbog čega je irelevantno u koliko je postrojenja naručitelja zastupljen pojedini ICT sustav. Nadalje, ističe da se predmetnim kriterijem uopće ne propisuje kvaliteta isporučene robe, odnosno opravdani objektivni kriterij (poznavanje sustava i mogućnost održavanja od strane zaposlenika naručitelja) već samo kvantitativni element, koji uopće nije relevantan u konkretnoj situaciji, a posebno ne na način kako je to odredio naručitelj.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je naručitelj za sporni kriterij propisao kako će dodjeljivati bodove linearno prema kvantitativnoj zastupljenosti postojećih ICT rješenja u njegovim postrojenjima obrazlažući navedeno potrebom dodatnog stručnog osposobljavanja zaposlenika u slučaju uvođenja novih ICT rješenja.

Iako žalitelj u žalbi osporava predmetni kriterij navodeći da je protivan načelima javne nabave, da se istim neopravdano pogoduje određenim ponuditeljima i onemogućuje učinkovito nadmetanje, sukladno pravilu o teretu dokazivanja za navedene tvrdnje ne dostavlja dokaze. Osim toga, žalitelj pogrešno navodi da bi dodjeljivanje bodova na navedeni način dovelo do isključenja ponuditelja koji imaju manju zastupljenost ICT rješenja kod naručitelja, s obzirom da je spornom točkom 2.2. Kriterija jasno propisano da se ponuda ponuditelja koji ne dostave Izjavu o zadržavanju postojećih ICT rješenja neće proglasiti nevaljanom, nego da takva ponuda ne može ostvariti bodove po ovom kriteriju.

Stoga, uzimajući u obzir da je naručitelj dokumentacijom o nabavi i u žalbenom postupku detaljno obrazložio potrebu dodatnog bodovanja zadržavanja postojećih ICT rješenja (dodatni troškovi školovanja) te da DKOM nije utvrdio povrede članka 285. ZJN 2016 i načela javne nabave, ovaj dio žalbenog navoda ocjenjuje se neosnovanim.

Presuda Europskog suda i rješenje ovog tijela na koje se žalitelj poziva ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju budući da se ne radi o istom činjeničnom i pravnom stanju.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/381, URBROJ: 354-01/19-9, od 18.lipnja 2019.