Osporavanje kriterija iz dokumentacije o nabavi: Autorizacija programskih komponenti ICT rješenja

Žalitelj osporava točku 2.3. Kriterija navodeći da je određivanje predmetnog kriterija na opisani način u cijelosti neopravdano i diskriminatorno te da sprečava učinkovito nadmetanje, jer je riječ o dodatnom kriteriju koji očigledno neopravdano isključuje sve one ponuditelje koji nemaju ICT rješenja s izvornim kodom te preferira ponuditelje koji imaju ICT rješenja s izvornim kodom čime se neopravdano pogoduje, odnosno daje prednost samo određenim ponuditeljima, a istovremeno ograničava jednaki pristup postupku javne nabave svim ponuditeljima, pa tako i žalitelju. Žalitelj osporava obrazloženje koje je naručitelj naveo za sporni kriterij te pritom ističe kako uopće nije odlučno da li je ponuditelj nositelj izvornog koda ili ne, već je odlučno da li ponuditelj ima odgovarajući opseg ovlaštenja u pogledu istog, a koji opseg je naručitelj trebao jasno i određeno definirati dokumentacijom o nabavi. Smatra da i ponuditelj koji nije nositelj izvornog koda može imati širok opseg ovlaštenja dok vlasnik izvornog koda može svoje ovlasti prenijeti na drugoga. Smatra da je naručitelj predmetni kriterij trebao propisati na način da od ponuditelja za traži izjavu iz koje će biti razvidno da li je ovlašten izvršiti određene konkretne zahtjeve naručitelja u pogledu modifikacija i ažuriranja isporučenog ICT rješenja, neovisno o tome da lije ponuditelj vlasnik izvornog koda ili ne.

Naručitelj je točkom 2.3. (Autorizacija programskih komponenti ICT rješenja) propisao da je tijekom eksploatacijskog vijeka isporučenog ICT rješenja realno očekivati da će biti nužne njegove naknadne prilagodbe uslijed tehnoloških promjena u okolini (zamjena računalne opreme i platforme zbog zastarijevanja, kvarova, fizičke ili tehnološke nadogradnje i modifikacije na postrojenju) zbog čega naručitelj dodatno vrednuje onog isporučitelja koji posjeduje izvorni kod, odnosno ima autorizacijska prava za programske komponente koje su sastavni dio isporučenog ICT rješenja što izravno doprinosi sigurnosti naručitelja u postojanje objektivnih mogućnosti naknadnog angažiranja isporučitelja za slučaj potrebe modificiranja izvornog koda isporučenog ICT rješenja. U suprotnom, naručitelj se dovodi u realnu opasnost da će isporučeno ICT rješenje morati nužno zamijeniti novim.

Dakle, za kriterij Autorizacija programskih komponenti ICT naručitelj je propisao da će dodatno bodovati onog isporučitelja koji posjeduje izvorni kod, odnosno ima autorizacijska prava za programske komponente iz čega jasno proizlazi da će naručitelj osim ponuditelja koji posjeduje izvorni kod, bodovati i ponuditelja koji ima autorizacijska prava. Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi da je navedeno bodovanje diskriminatorno, da se istim pogoduje i sprečava učinkovito nadmetanje odnosno da isključuje sve ponuditelje koji nemaju ICT rješenja s izvornim kodom, budući da je naručitelj propisao da će bodovati i ponuditelj a koji ima autorizacijska prava. Vezano za navod da je Izjava treba sadržavati konkretne zahtjeve naručitelja u pogledu modifikacija i ažuriranja, utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o budućim i neizvjesnim okolnostima (tijekom eksploatacijskog vijeka isporučenog ICT rješenja) koje naručitelj u fazi izrade dokumentacije o nabavi ne može predvidjeti niti propisivati u Izjavi. Stoga se ovaj žalbeni navod ocjenjuje neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/381, URBROJ: 354-01/19-9, od 18.lipnja 2019.