Nepodudaranje iznosa u ponudi žalitelja

Osporavajući zakonitost pregleda i ocjene svoje ponude žalitelj u bitnome navodi da je u sklopu svoje ponude podnio troškovnik u kojem je ukupni iznos za predmet nabave za dvogodišnje razdoblje određen u iznosu od 387.731,60 kn, te popunjeni Prilog 2 - Specifikaciju potrošnog materijala za ustupljene analizatore, no da je ovdje bila specificirana samo stavka 1 troškovnika sa vrijednošću od 212.300,00 kuna te je nakon što je naručitelj zatražio pojašnjenje, odnosno upotpunjavanje ponude konačna vrijednost predmeta nabave u Prilogu 2 naznačena u iznosu od 386.431,60 kuna. Navodi da je taj iznos za 1.300,00 kuna manji od iznosa izraženog u Troškovniku, koji nakon predaje ponude ni u kom pogledu nije mijenjan. Žalitelj ističe kako je zbog ovog nepodudaranja naručitelj odbio ponudu žalitelja kao suprotnu odredbama dokumentacije za nadmetanje. Žalitelj smatra kako naručitelj nije smio postupiti na ovaj način, već je trebao primijeniti članak 21. stavak 4. Uredbe o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama koji propisuje da, u slučaju kada cijena ponude bez PDV-a izražena u troškovniku ne odgovara cijeni ponude bez PDV-a izraženoj u ponudbenom listu, vrijedi cijena ponude bez PDV-a izražena u troškovniku.

Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja razvidno je da postoji nesklad u navođenju ukupnog iznosa između troškovnika te Priloga 2. kao jednog od dokaza sposobnosti ponuditelja, a što je protivno odredbi predmetne dokumentacije za nadmetanje koja određuje da ova dva iznosa moraju odgovarati jedan drugome. S obzirom da se pri izradi ponude ponuditelj mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje, a da naručitelj pregledava i ocjenjuje ponude na temelju tih istih uvjeta i zahtjeva iz dokumentacije za nadmetanje, nije u pravu žalitelj kada navodi da je naručitelj trebao primijeniti članak 21. stavak 4. Uredbe jer u konkretnom slučaju žalitelj nije postupio sukladno odredbama dokumentacije za nadmetanje prema kojima zbirni iznos iz Priloga 2. treba odgovarati ukupnom iznosu za dvogodišnje razdoblje u troškovniku, a što nije primjenjivo na odredbu članka 21. stavka 4. Uredbe, niti se u konkretnom slučaju radi o računskoj pogrešci, već se radi o tome da žalitelj nije dokazao svoju tehničku i stručnu sposobnost na način kako je to traženo točkom 15.3.5. dokumentacije za nadmetanje. Slijedom navedenog žalbeni navod je ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/669, URBROJ: 354-01/17-7, od 8.studenog 2017.