Ispitna izvješća akreditiranog laboratorija te proizvođača jednakovrijednih proizvoda

Žalitelj žalbom osporava zakonitost točke 4.3.2.1. dokumentacije o nabavi, u dijelu koji glasi: „NAPOMENA: Ispitna izvješća (Test Report) mogu biti izrađena i izdana od tijela za ocjenu sukladnosti (ispitni akreditirani laboratorij)“. Tvrdi da je navedena formulacija selektivna i posljedica naručiteljevog proizvoljnog tumačenja odredbe članka 213. stavka 1. ZJN 2016. Ističe da naručitelj priznaje isključivo ispitne izvještaje izdane od strane akreditiranog laboratorija i pripadajuće Akreditacije, što je protivno navedenoj odredbi ZJN 2016. Žalitelj tvrdi da ispitna izvješća akreditiranog laboratorija te proizvođača jednakovrijednih proizvoda (sa valjanim certifikatom i potrebnim opsegom po valjanom certifikatu) imaju istovjetnu vrijednost.

Nadalje, žalitelj osporava dio točke 4.3.2.1. dokumentacije o nabavi koji glasi: „Osim naprijed navedenih ispitnih izvješća naručitelj će prihvatiti i druga prikladna dokazna sredstva jednako vrijednosti, odnosno prihvatiti će ispitne izvještaje o kapacitetu ispisa tonera koji su izrađeni i izdani od proizvođača ponuđenih jednakovrijednih tonera. U slučaju da ponuditelj u svojoj ponudi dostavlja ispitna izvješća od proizvođača ponuđenih jednakovrijednih tonera mora dokazati naručitelju da nije imao pristup izvješću o testiranju kod ispitnog laboratorija ili ih nije mogao ishoditi u zadanom roku, pod uvjetom da nedostatak pristupa nije uzrokovan njegovim postupanjem“. Žalitelj tvrdi da se istom odredbom neopravdano podižu kriteriji za dokazivanje jednakovrijednosti odnosno da naručitelj ne prihvaća potpuno ravnopravne ispitne izvještaje proizvođača jednakovrijednih proizvoda. Ističe da Ispitna izvješća akreditiranog laboratorija i proizvođača jednakovrijednih proizvoda (sa valjanim certifikatom i potrebnim opsegom po valjanom certifikatu) imaju istovjetnu vrijednost, te da ih kao takve nije potrebno dodatno potvrđivati ili ponovno provoditi ispitivanja u akreditiranom laboratoriju.

Utvrđeno je da žalitelj nije u pravu kada tvrdi da se radi o naručiteljevom proizvoljnom tumačenju odredbe članka 213. ZJN 2016, odnosno kada tvrdi da ispitna izvješća tijela za ocjenu sukladnosti i ispitna izvješća proizvođača jednakovrijednih proizvoda imaju istovjetnu vrijednost. Naime, gore citirana odredba ZJN 2016 propisuje da se tehnička dokumentacija proizvođača može priložiti samo u slučaju ako gospodarski subjekt nije imao pristup izvješću o testiranju ili potvrdi akreditiranog tijela za ocjenu sukladnosti ili ih nije mogao ishoditi u zadanom roku, pod uvjetom da nedostatak pristupa nije uzrokovan njegovim postupanjem te pod uvjetom da dokaže da radovi, roba ili usluge koje nudi udovoljavaju zahtjevima ili kriterijima navedenim u tehničkim specifikacijama, kriterijima za odabir ponude ili uvjetima za izvršenje ugovora. U osporavanoj odredbi dokumentacije o nabavi naručitelj je propisao da će naručitelju biti prihvatljivi i ispitni izvještaji izrađeni i izdani od proizvođača ponuđenih jednakovrijednih artikala samo kada su ispunjeni prethodno navedeni uvjeti iz članka 213. stavka 4. ZJN 2016. Stoga je neosnovano utvrđenje žalitelja da naručitelj priznaje isključivo ispitne izvještaje izdane od stane tijela za ocjenu sukladnosti. 

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nema osnove za zaključak da se kod propisivanja navedenog dokaza radi o postavljenim otegotnim uvjetima niti je žalitelj dokazao da su njegova subjektivna prava zbog navedenog traženja povrijeđena, slijedom čega je žalbeni navod ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/641, URBROJ: 354-01/17-8, od 24..listopada 2017.