Opisivanje predmeta nabave sukladno potrebama naručitelja

Žalitelj osporava točku 2.1. dokumentacije o nabavi te navodi da je s Internet stranica potencijalnih osiguravajućih kuća, razvidno da i jedini ponuditelj koji bi mogao ispuniti uvjet plaćanja participacije neposredno karticom (Croatia zdravstveno osiguranje d.d.), u određenim slučajevima naknadnom refundacijom plaća troškove sudjelovanja (participacije). Stoga smatra da mogućnost plaćanja participacije isključivo iskaznicom predstavlja nemogući uvjet koji niti jedan ponuditelj ne može ispuniti na opisani način. Tvrdi da je mogućnost refundacije u određenom opsegu prisutna kod svih osiguratelja registriranih za pružanje usluga dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja (Generali osiguranje, Uniqa, Triglav osiguranje, Wiener osiguranje, Merkur osiguranje), a što je razvidno iz njihovih uvjeta osiguranja i uputa na njihovim službenim Internetskim stranicama.

U odnosu na navedene odredbe iz dokumentacije o nabavi prema kojima je iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja sredstvo plaćanja doplata/participacije te činjenicu da naručitelj ne prihvaća naknadnu refundaciju za plaćene usluge dopunskog zdravstvenog osiguranja, žalitelj ističe da isto nije u skladu s osnovnim načelima javne nabave iz članka 4. ZJN 2016.

Naručitelj u odgovoru na žalbu navodi da su s obzirom na to da su djelatnici naručitelja do sada bili korisnici dopunskog osiguranja te imali sve uvjete koji su traženi u predmetnoj Dokumentaciji o nabavi, stoga traženi isti uvjeti koje su djelatnici naručitelja imali do sada. Navodi da određeni broj djelatnika naručitelja pati od kroničnih profesionalnih i drugih bolesti te da im je potreban stalni liječnički nadzor i mnogobrojne pretrage, a za koje do sada nisu morali sami plaćati te naknadno tražiti refundaciju nastalih troškova, te da je stoga propisano da naknadna refundacija nije prihvatljiva naručitelju. Tvrdi da cilj naručitelja nisu interesi osiguravajućih kuća već kvalitetna i pristupačna zdravstvena skrb svim djelatnicima bez obzira na imovinske prilike istih.

DKOM navodi da propisivanje da naknadna refundacija nije dopuštena nije protivno važećim propisima iz predmetnog područja, niti je žalitelj dokazao da se radi o nemogućem uvjetu, pogodovanju određenom gospodarskom subjektu ili povredi načela javne nabave. Naime, evidentno je da kao u svakom ugovornom odnosu, pa tako i u izvršavanju ugovora koji je predmet ovog postupka nabave, odnosno kod ostvarenja prava iz dopunskog zdravstvenog osiguranja može doći do ekscesne situacije. Predmetne ekscesne situacije moguće su u smislu tehničkih kvarova, poteškoća ili nefunkcioniranja sustava, a koje situacije jesu i iznimka, a ne pravilo, i kada naravno iznimno postoji mogućnost da dođe do refundacije. No u konkretnom slučaju utvrđeno je da je naručitelj propisivanjem da je neprihvatljivo da dolazi do naknadne refundacije, predmet nabave opisao sukladno odredbama ZJN 2016 i sukladno svojim potrebama te daje naveo okolnosti koje su značajne za izvršenje ugovora, osiguravajući na opisani način određeni standard usluge dopunskog zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenog žalbeni navod žalitelja je neosnovan.

 RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/689, URBROJ: 354-01/17-9, od 12. prosinca 2017.