Naručitelj je trebao u dokumentaciji o nabavi umjesto međunarodnih normi uputiti na nacionalne norme glede primijenjenih standarda u spornim stavkama troškovnika

Žalitelj smatra da naručitelj nije dobro primijenio članak  209. ZOJN 2016 kod izrade tehničke specifikacije gdje je trebao uvažavati redoslijed upućivanja na norme i to pozivanjem na nacionalne norme kojima su prihvaćene europske norme ili međunarodne norme. Naime, naručitelj se prvotno pozvao na međunarodne norme iako postoje nacionalne norme kojima je trebao dati prednost jer su one u ovom trenutku jedino dostupne u Hrvatskom zavodu za norme, ističe žalitelj.

Naručitelj u bitnom navodi da žalitelj potpuno netočno tumači odredbu članka 209. ZJN 2016 jer ta odredba propisuje redoslijed prioriteta koji znači da se u slučaju postojanja drugačijih normi, prioritetno se koriste nacionalne (hrvatske) norme, a ne europske ili međunarodne norme. Međutim, u slučaju istih normi ne može postojati prioritet, ističe naručitelj. Dakle redoslijed prioriteta može postojati samo u slučaju neke različitosti, koja u ovom slučaju ne postoji. 

Kako ZJN 2016 propisuje da se primjenom jednog od načina formuliranja tehničkih specifikacija treba pridržavati redoslijeda prioriteta prema kojem se prvo upućuje na nacionalne norme kojima su prihvaćene europske norme, ovo tijelo utvrđuje da je u pravu žalitelj kada navodi da je naručitelj umjesto međunarodnih normi trebao u dokumentaciji o nabavi glede primijenjenih standarda u spornim stavkama troškovnika trebao uputiti na nacionalne norme. Slijedom navedenog, žalbeni navod je osnovan.

RJEŠENJE: KLASA: UP/ll-034-02/21-01/127 URBROJ: 354-01/21-10, 23. ožujka 2021.