ENP – vrednovanje iskustva

Radi se o relativno dobrom modelu ENP-a koji boduje između ostalog i kvalitetu – odnosno starost autobusa. Međutim spornim se postavio kriterij iskustva stručnjaka – upravitelja prijevoza sa iskustvom u organiziranju prijevoza učenika osnovnih škola.

Obzirom da se radi o nazivu stručnjaka iz Zakona koji uređuje prijevoz putnika u cestovnom prometu i da je navedeno vezano uz predmet nabave – sam stručnjak u smislu dosadašnje prakse nije sporan i taj dio žalbenog navoda ocijenjen neosnovanim. (iako se u biti radi o osobi koja je kod ponuditelja zadužena za organizaciju prijevoza i nije vezana uz izvršenje konkretnog ugovora o prijevozu).

Sporan je drugi dio žalbenog navoda koji upućuje da se kao podkriterij vrednuje iskustvo prije spomenutog stručnjaka u odnosu na broj škola za koji je stručnjak organizirao prijevoz a koji su vezani uz jedan ugovor.

Žalitelj tvrdi da su takvim određivanjem podkriterija povrijeđena načela ZJN i da se ne vrednuje iskustvo prijevoznika koji ima više pojedinačnih ugovora sa više škola nauštrb prijevoznika koji ima jedan ugovor za više škola.

Naručitelj odgovara da se radi o kriteriju ENP-a i da nije diskriminirao ponuditelje koji nemaju takvog stručnjaka te da se isti isto tako može javiti na postupak javne nabave. Smatra da je njegovo pravo da se odredi kriterij koji je po njegovu mišljenju najbolji omjer kvalitete i cijene.

Ovdje se radi o tome da u principu (osim jednog rješenja iz 2017. godine) DKOM u pravilu ne ulazi u određivanje omjera pondera ENP-a, međutim radi se o direktnom žalbenom navodu koji se poziva na načela i odluka da se na taj način navedeni podkriterij ne može koristiti jer isto iskustvo ne vrednuje na isti način.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/542 URBROJ: 354-01/20-6, 28. srpnja 2020.