DKOM – Upravni sud – Ustavni sud – da li je podnesak predan u roku

DKOM donio zaključak kojim je žalba odbačena kao neuredna. Žalitelj pokrenuo upravni spor i Upravni sud donio rješenje broj: Usl-347/13-4 od 28.02.2013. kojim je odbijen zahtjev za poništavanjem zaključka i odbijen prijedlog za odgodnim učinkom tužbe. Nakon toga žalitelj je podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu koji je donio odluku Broj: U-III-259/2013 od 05.05.2016. kojom se ustavna tužba usvaja, te ukida rješenje Upravnog suda od 28.02.2013. i zaključak DKOM, te predmet vraća na ponovni postupak. Nakon razmatranja DKOM utvrdio da žalbe nisu osnovane. (Predmet nabave je bio potrošni materijal za medicinsku biokemiju, a predmet žalbe razdvajanju stvaki u troškovniku u dodatne podskupine). Ovaj predmet je rijetki slučaj da je Ustavni sud zauzeo drugačije stajalište i poništi presudu Upravnog suda i zaključak DKOM-a. Obrazloženje: Predmet zaključka je bilo pitanje da li je podnesak predan u roku. USTAVNI SUD je zaključio da su DKOM i Upravni sud ispitali podnesak podnositelja kao da je on upućen preporučeno poštom. A mišljenje Ustavnog suda je da je podnositelj predao podnesak ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, koja je radnja u ZUP-u izjednačena s upućivanjem podnesaka preporučenom poštom. Prema čl. 72. ZUP-a: „Smatra se da je podnesak u roku ako je prije isteka roka zaprimljen u javnopravnom tijelu kojem je trebao biti predan“. „Kad je podnesak upućen poštom preporučeno ili predan ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga smatra se danom predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen." Obrazloženje Ustavnog suda: Stječe se dojam da su Državna komisija i Upravni sud u Zagrebu članak 72. stavak 2. ZUP-a selektivno tumačili te potpuno zanemarili veznik "ili" i drugi dio odredbe koja dozvoljava da se podnesak preda ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga. Pri tome za svoj pristup nisu dali nikakvo obrazloženje pa su ostali nejasni razlozi zbog kojih smatraju da takva predaja ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga nema isti učinak odnosno da nije izjednačena s upućivanjem pošiljke preporučeno poštom. Kraj takvog stanja stvari Ustavnom sudu ne preostaje drugo nego utvrditi da je navedeno selektivno tumačenje mjerodavne zakonske odredbe, polazeći od jasnog sadržaja stavka 2. članka 72. ZUP-a, neprihvatljivo. Međutim nakon razmatranja DKOM utvrdio da žalbe nisu osnovane.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/12-01/1369, URBROJ: 354-01/17-20 od 13. travnja 2017.